U nedostatku zdravlja, vremena i inspiracije, predlažem da pogledate ovaj uistinu nadahnjujući video. Ukoliko ovo gledate na SVOM kompjuteru, u SVOM domu … onda ste zaista u mnogo, mnogo povoljnijem položaju od Williama Kamkwambaa. Ovaj siromašni dječak iz Malavija, sa samo 14. godina, izgradio je vjetranjaču za napajanje kuće svoje porodice. Sada, s 22. godine, William Kamkwamba na TED konferenciji po drugi put priča svoju pronalazačku bajku koja mu je promijenila život. Nakon što pogledate ovaj video, mrdnite zadnjicu i uradite ono što možete za svoj život umjesto da se žalite na okolnosti, državu, političare, Boga …

Ukoliko prevod ne funkcioniše na mom blogu, pogledajte video na originalnom izvoru, stranici TED-a.

Naime on zna za moj interes za teologijom i pokušaj da isto predočim ljudima, pa me je pozvao da budem jedan od kelnera volontera i da usput, u adekvatnom trenutku, tim ljudima podijelim par misli o značenju Božića i božićne večere. Bio je to priličan izazov za mene, iako nisam odrastao na Menhetnu.

Govorio sam da je Isus došao na zemlju upravo da bi ukinuo razlike među ljudima i da je on veoma često spominjao veliku nebesku večeru na koju su pozvani svi, a na koju se, na žalost, malo ljudi odazvalo. U jednoj od svojih priča, Isus je govorio o čovjeku koji je organizovao veliku večeru, ali sve njegove zvanice su odbile poziv i poslale neki bijedni izgovor. Biblijski tekst dalje kaže: „Tada se rasrdi domaćin i reče sluzi svome: idi brzo na raskršća i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe“ (jev. po Luki 14:21). Ja sam se osjećao uzvišeno i počastveno, kao da se nalazim baš na takvoj večeri.

Ova večera je održana u motelu „Dragana“ čija vlasnica me ekstremno iznenadila. To je žena od 45 godina, koja svake godine ustupa svoja ugostiteljski prostor zajedno sa kuhinjom potpuno besplatno. Ona radi zajedno sa drugim ženama pripremajući hranu, a na kraju večere skuplja smeće i iznosi napolje. Ogromna gomila suđa je ostala, po njenom predlogu, i to će oprati sutradan njeni radnici. Kada bi deseti dio poslovnih ljudi ove zemlje bio za samo deseti dio sličan ovoj ženi, ova zemlja bi pružala potpuno drugačiju sliku i ja se nigdje ne bih stidio reći odakle sam.

Da ja ne bih uzalud pričao dalje, pogledajte vizuelni prikaz ovog mog doživljaja. Božić je po prvi put zaista dobio smisao. Vjerujem da zbog ovakvih i sličnih pojava, Hristos zna da se nije uzalud rodio na ovoj našoj grešnoj planeti.

Fantastični primjer kako je moguća saradnja i u veoma složenim projektima. Spoj originalnosti i kreativnosti ovih ljudi je zaista izuzetan, bez obzira da li vam se sviđa muzika koju izvode ili ne. Za samo šest dana ovaj video na youtube-u je pregledan preko 1o miliona puta. Od kad sam je čuo, jednostavno je ne mogu izbaciti iz glave.

Tekst ove romantične ljubavne pjesmice (Somebody that I used to know) muzičara koji nastupa pod umjetničkim mienom Gotye imate ispod, a ovdje je izvodi grupa Walk off the Earth. Kažu da su svirali na jednoj gitari zato što su u tom trenutku imali samo jednu gitaru :=)

Now and then I think of when we were together
Like when you said you felt so happy you could die
I told myself that you were right for me
But felt so lonely in your company
But that was love and it’s an ache I still remember

You can get addicted to a certain kind of sadness
Like resignation to the end
Always the end
So when we found that we could not make sense
Well you said that we would still be friends
But I’ll admit that I was glad that it was over

But you didn’t have to cut me off
Make out like it never happened
And that we were nothing
And I don’t even need your love
But you treat me like a stranger
And that feels so rough
No you didn’t have to stoop so low
Have your friends collect your records
And then change your number
I guess that I don’t need that though
Now you’re just somebody that I used to know
Now you’re just somebody that I used to know
Now you’re just somebody that I used to know

Now and then I think of all the times you screwed me over
But had me believing it was always something that I’d done
But I don’t wanna live that way
Reading into every word you say
You said that you could let it go
And I wouldn’t catch you hung up on somebody that you used to know

But you didn’t have to cut me off
Make out like it never happened
And that we were nothing
And I don’t even need your love
But you treat me like a stranger
And that feels so rough
No you didn’t have to stoop so low
Have your friends collect your records
And then change your number
I guess that I don’t need that though
Now you’re just somebody that I used to know

(Somebody)
I used to know
(Somebody)
Somebody that I used to know
(Somebody)
I used to know
(Somebody)
Now you’re just somebody that I used to know
I used to know
That I used to know
I used to know
Somebody

Kao pomoć u ovom pravcu, tvorci silnih aplikacija za mobilne uređaje daju svoj doprinos. Programi (i / ili web stranice) kao što su 21habit, GymPact i StickK napravljene su upravo za one koji imaju želju ali ne i dovoljnu snagu. Bilo koja od ovih aplikacija funkcioniše na principima teorije o uticaju ekonomije – finansija – na ponašanje (ni to nije najbolji prevod riječi „behavioural economics„). Jednostavno rečeno, uslovite svoje ponašanje uz svoj novac: ukoliko ostvarite svoje planove i odluke bićete nagrađeni novcem, u suprotnom izgubićete novac. Dakle, vaše planove ćete uspjeti sprovesti onda kada naučite da ćete za dobre promjene u svom životu biti nagrađeni (već sad i to novcem).

Sa druge strane, davnih sedamdesetih američki psihijatar Morgan Skot Pek je napisao sada već klasičnu knjigu Put kojim se rjeđe ide. Njena čuvena početna rečenica je otkrivanje točka po 592 684iti put: Život je težak! U njoj je pisao kako većina ljudi se „odlučuje da odustane od životnog putovanja, zaustavivši se negdje duž puta da bi izbjegla bol odricanja“ (str. 63).

Pek daje primjer da su djeca, koja su naučila da tek na kraju pojedu voćku sa vrha kolača, pokazala veći uspjeh u kasnijem životu od one djece koja su odmah prešla na zadovoljenje svojih prohtjeva (kada je u pitanju taj isti kolač).

Sve ovo gore spomenuto ima veze sa odgađanjem zadovoljstva ili žrtvovanjem istog. Žrtva. To nije samo drevni religijski koncept koji je potpuno napušten u onom trenutku kada je civilizacija napredovala i prešla sa uzgoja životinja na uzgoj ljudskih ćelija, sa stočarstva na genetiku. Očigledno ideja i koncept žrtve nosi u sebi veću snagu i moć nego što smo mislili. Ona glasi da za tvoje istinsko ostvarenje, koje je tim činom najbliže i istinskom ostvarenju drugih oko tebe, ti moraš da ŽRTVUJEŠ sebe – tj. svoje vrijeme, svoj novac i svoju energiju. Žrtvovanje ovih „stvari“ čini da ti postaješ drugačiji, bolji, noviji (u kontektu Nove godine) i samim tim doprinosiš ne samo punjenju svog novčanika kao što je slučaj sa teorijom o behavioural economics nego doprinosiš poboljšanju života ljudi, prije svega onih tebi najbližih i svih drugih u svom okruženju.

Za one koji upražnjavaju i molitvu, kao vid povezivanja ljudskog s božanskom i osnaživanja potonjeg, ona može i na ovom planu da donese promjenu. Moguće je da slabi ljudi, bezvoljnici i beskičmenjaci, natprirodnim uticajem postanu ljudi koji mogu da stoje na svojim nogama iza svojih odluka – i to duže vrijeme – dok ih ne ugrade u sebe i one postanu stvarni dio njihovog karatkera. Svetopisamski savjet tvrdi da upravo tim činom svaki čovjek može da dobije silu od Boga tako da on „želi i čini ono što je po Njegovoj volji“ (Filibljanima poslanica 2:13b). Jer “svaki dobar dar i svaki savršen poklon dolaze sa neba, od Oca svjetlosti, koji se ne mijenja kao varljiva senka,“ (Jakovljena poslanica 1:17) kao naše novogodišnje želje i odluke.

7. januar (po gregorijanskom kalendaru) je u stvari 25. decembar (po julijanskom kalendaru) – tako da u stvari obe ove (često sukobljene strane, sjetite se samo 16. juna 1054. godine) tradicije se slažu oko datuma rođenja bez obzira koliko se njihovi sledbenici razlikovali u slavljenju istog.

No da bi na najbolji način razumjeli ovaj drevni događaj / rođendan, trebali bi da uradimo najmanje nešto slično onom što su uradili mudraci onog vremena kada su prepoznali znak, slijedili zvijezdu, da je rođena jedna posebna beba među mnogim drugim bebama u selu pored Jerusalima. Da bi razumjeli rođenje Isusa iz Nazareta trebali bi da krenemo na put koji bi nas odveo na mjesto događaja ili u njegovu najbližu blizinu. Jer biblijski tekst kaže: „A kad se rodi Isus u Vitelejemu judejskome, za vremena cara Iroda, dođu mudraci sa istoka u Jerusalim“ (jev. po Mateju 2:1).

Ono što se najčešće danas dešava jeste da ljudi krenu na taj put, ali se zaustave u najbližem mjestu svog odrastanja, svog okruženja, svoje tradicije. Tako prihvate one običaje koji su im geografski i emotivno najbliže ne razmišljajući mnogo koliko oni imaju bliskosti i veze sa istinskim događajem i stvarnim rođendanom. Evo jednog primjera.

Uobičajeno je prihvaćena činjenica među skoro svim sledbenicima Isusa iz Nazareta da su Isusa kao bebu posjetila tri ova mudraca. Biblijski tekst nigdje ne kaže da ih je bilo trojica – stoji samo da su donijeli poklone: zlato, tamjan i smirnu. I zato što su spomenuta tri poklona, razvijena je tradicija da su postojala tri mudraca, iako biblijski tekst to nigdje ne spominje. Oni su vremenom dobili i svoja imena: Melhior, Valtazar i Gašpar. Ovaj događaj je vijekovima razvijan i dalje tako da postoji i priča o četvrtom mudracu koji je zakasnio na put sa onom trojicom mudraca (njegova žena je planirala da pođe pa nije stigao na vrijeme da se spremi – prim. aut. :=). On je tako stalno kaskao za ovom trojicom mudraca i cijelo vrijeme kasnio na mjesto događaja tako da je Isus susreo i vidio tek kad je ovaj visio na krstu. Ukoliko niste upoznati sa ovom pričom, pročitajte je – naslov ovog klasika je The Other Wise Man a pisac Henry van Dyke.

Dakle, moj predlog svima onima koji tragaju za pravom tradicijom Božića među mnogim danas postojećim, jeste da slijede primjer mudraca sa istoka – da sami krenu na put – ne fizički i geografski (iako ni to nije loše) već da slijede nama danas svima ostavljenu zvijezdu, Bibliju ili Sveto pismo, knjigu koja sadrži istiniti zapis o rođenju Hristovom. Apostol sveti Petar nije uzalud pisao da „imamo najpouzdaniju proročku riječ“ te pohvalio one da „dobro čine što paze na nju, kao na vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu, dok dan ne osvane i zvijezda Danica se ne rodi u srcima vašim“ (2. Petrova poslanica 2:19).

Rješenje cijele ove priče, kako ja vidim,  se ne nalazi u odgovoru na pitanje „slaviti ili ne slaviti,“ „7-og ili 25-og.“ Krucijalna stvar je prihvatanje stvarnih vrijednosti i principa koje je živio i zagovarao istorijski Isus iz Nazareta. Tada ćemo se u potpunosti približiti ne samo njegovom rođenju nego i njegovom životu.

Sretno dok stupate na put mudrih ljudi i nek’ se Hristos rodi, u srcu svakog onog koji čita ovaj tekst, sada i ubuduće, amin!

Pitanje je: KO JE ON?

Nekima je On bogatiji od Billa Gatesa, pametniji od Einsteina, ljubazniji od Majke Tereze – On je Bog. Drugima je on lažni mesija – prevarant ili samo još jedan vjerski fanatik. Ipak, i 2000 godina nakon njegove smrti, njegov život i dalje predstavlja najveći uticaj ikad – više od života Platona, Henryja Forda, Bude, Mojsija, Muhameda ili Konfučija:

• On ima preko milijardu sledbenika širom svijeta
• Njegova životna priča je bestseler svake godine
• Njegovo rođenje dijeli istoriju na godine prije Hrista i godine poslije Hrista
• Njegov rođendan slave svake godine prilikom Božića
• Poštuju ga sve religije, a ne samo hrišćanstvo.

1. Da li je On bio veliki učitelj?

Od njega potiču klasične mudrosti kao što su „Blago onima koji mir grade“ i „Čini drugima ono što želiš da oni čine tebi“ ili npr. „Dođite meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“

Jedan psihijatar je rekao da kad biste uzeli sve najbolje ljudske savjete (kroz čitavu istoriju) za uspješne odnose, dobro mentalno zdravlje i sretan život, ne biste ih mogli mjeriti s Hristovom propovijedi na Maslinskoj gori. Isus je rekao: „ja sam došao da ljudi imaju život i da ga imaju u izobilju“ (Jovan 10:10).

Njegove riječi se jasno bave velikim životnim pitanjima kao što su: Voli li me iko – čak i ovakvog s manama? Šta stvarno vrijedi u životu? Šta se događa kad umrem? Kako da nadvladam svoju tamnu stranu? Kako se trebam odnositi prema drugima? Kako se trebam moliti? Kakav je Bog?

Njegove riječi o nenasilju, nadahnule su Mahatma Gandhija, Martina Luthera Kinga i Desmonda Tutua. Njegove riječi o brizi za siromašne, nadahnule su Vojsku spasa, Word Vision, ADRU i druge. Njegove riječi su uzrokovale minireformacije u svakom naraštaju tako što su mijenjale živote ljudi, poticale velikodušnost i visoke ideale, te jačale ono najbolje i najuzvišenije u ljudskom životu.

Isus je rekao: „riječi moje neće nestati.“ Njegove riječi su prodrle u više jezika, knjiga, izreka, umjetničkih djela, govora i pjesama od riječi bilo koje druge osobe – one zaista nisu nestale.

Većina ljudi će priznati da je On bio veliki čovjek i učitelj. Ali Isus je govorio – i to često – da je On Bog. Ako je to istina, onda bi samo titula ‘velikog učitelja’ bilo veliko podcjenjivanje. Ako je to laž, onda je Isus bio ili ludak ili lažov.

2. Da li je Isus bio lud?

Svako ko tvrdi da je Bog i misli da je to tačno (iako nije), može se okarakterisati kao egomanijak.

Ali, ima li zaista ega ili manije u nekome ko se nazivao slugom i Sinom Čovječijim, i učinio ono što je Isus učinio? On je rekao da „nije došao da ga služe, nego da služi.“ On je se družio s nemoćnim ljudima – gubavcima, strancima, prostitutkama, prognanima – kao s bogatim, religioznim i moćnim ljudima. On je uzimao vremena da se druži i brine za žene i djecu u kulturi gdje su oni bili niko i ništa.

Ako pročitaš njegovu životnu priču u Bibliji, vidjećeš kako je nevjerojatna ličnost bio i shvatićeš zašto je potaknuo mnoge ljude da Mu nastoje biti slični. Primjetićeš da je jednako uravnotežene prirode, bilo da Mu ljudi kliču ili podižu kamenje s namjerom da Ga ubiju. On trpi napade mržnje, odgovara na teška pitanja, pa čak i predviđa svoju smrt s nevjerojatnom emocionalnom uravnoteženošću.

Osim toga, kako bi ludak mogao biti veliki učitelj?

3. Da li je Isus bio prevarant?

Zašto bi Isus poduzeo takvu obmanu?

• Za novac? Ali Isus je većinu svog novca dao siromašnima i živio je vrlo skromno
• Za moć? Nije dopustio da ga narod proglasi carem kada su to htjeli i izabrao je radije da umre nego da započne pobunjenički rat.
• Za popularnost? Teško, jer Isusovi neprijatelji su bili brojniji od prijatelja zato što je govorio istinu. Znao je da će ga to dovesti do smrti.

Dakle, za sebe nije dobio ništa. Ako je bio dovoljno pametan da poduzme takvu prevaru, zašto bi to učinio bez razloga? No, da li je Isusu bilo stvarno moguće tako lažirati svoj život? Kako bi uvjerio ljude da je Mesija, morao bi ispuniti desetine detaljnih proročanstava.

Evo samo nekoliko njih …

1. Doći će prije nego što zadnji od judejskih careva izgubi moć (1. knjiga Mojsijeva 49:10 – napisano oko 1500 g. pr. Hr.). Rim je konačno zauzeo Jerusalim 70. godine.
2. Svoje javno djelovanje će započeti 483 godine nakon početka ponovne izgradnje Jerusalima – napisao Danilo 600 godina prije nego što je Isus to javno djelovanje počeo (Danilo 9:25). Ponovna izgradnja je počela 457. pr. Hr.
3. Prilikom Njegove smrti, dlanovi i stopala će mu biti probijena – napisao David oko 1000 g. pr. Hr. – iako razapinjanje u Izraelu nije bilo poznato sve do 165 g. pr. Hr. (Psalam 22:16).
4. Rodiće se u Vitlejemu i pripadaće Judinom plemenu (Mihej 5:2; 1. knjiga Mojsijeva 49,10).
5. Previše je drugih proročanstava da bi se ovdje navela… (Vidi: Josh McDowell: Dokazi koji zahtijevaju sud, Beograd: Soteria, 2000.)

Neki “stručnjaci“ biraju i vade Isusove riječi kao da oni, 2000 godina kasnije, znaju bolje od živih svjedoka što je tačno Isus rekao. Kažu da su urednici sastavili tekstove tako da Isus zvuči bolje nego što je zvučao. Ili pak da je Isus imao nekih dobrih izjava, ali da su drugi izmislili njegove tvrdnje da je Bog. Ali osnovna misao Njegovog učenja o miru je bilo to da nije došao samo da uči, već i da ponese na sebe ljudski grijeh i krivicu. Rekao je da će biti ubijen, da će nakon toga vaskrsnuti i da će konačno uzeti sa sobom vjernike.

Ako su istinite njegove tvrdnje da je Bog, zašto nam je onda tako teško povjerovati u neka čuda? Kada znamo da trebamo činiti ono što je Isus govorio (npr. ‘Ljubi svoje neprijatelje’), onda nam je često lakše smišljati razloge zašto ne možemo vjerovati.

Da je Isus želio lažirati cijelu stvar, njegov prvi problem bi bio roditi se tačne godine, u tačnom gradu i plemenu – ali recimo da je u tome uspio. Mogao bi pogoditi i vrstu posla, pa i godinu u kojoj bi započeo svoje javno djelovanje. Mogao bi zamoliti svojeg prijatelja da ga izda – iako bi bilo malo teže znati da će za to dobiti tačno 30 srebrenika.

Ali šta je s tačnim danom Njegove smrti? Hmm, mogao bi počiniti samoubistvo, ali to bi narušilo sliku o njemu. Ne bi bilo teško natjerati lokalnu rimsku vlast da te ubiju – samo se loše ponašaj – ali zar bi te ubili na dan koji ti izabereš? (‘Ne, srijeda mi baš ne odgovara. Možete li me ubiti u petak?’ – Moš’ mislit’…) A možda bi mogao izabrati način na koji ćeš umrijeti? (‘Ne, ne, odmakni taj mač, vojniče! Za mene jedno razapinjanje, molim.’)

Prorok je predvidio da će Mesiji probosti bok, ali da mu nijedna kost neće biti slomljena. (‘A sada, vojnici, probodite mi kuk… Ne, ne trbuh, idiote! I pazite na kosti, ljudi, pazite kosti!’)

Pomisao na sve to je smiješna. To bi bilo jednostavno preteško. I na kraju, što bi uopšte time dobio?

Za 48 proročanstava, mogućnost podudaranja igrom slučaja, bila bi 1 prema 10 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000.

Neki istraživači kažu da se radi o čak 332 proročanstva, što bi bilo 1 prema 10 000… ma zaboravi! Nemojmo trošiti riječi.

On nije bio populistički političar koji namjerno javno ljubi djecu ili pse. Isprva je samo tiho pokušavao pomoći ljudima, želeći izbjeći publicitet. Ali kada je narod počeo ispitivati ko je On, tada je rekao da je Mesija.

• Rekao je da je Božji sin, jednak Bogu.
• Kada je bio upitan kakav je Bog, Isus je rekao: „ko je vidio mene, vidio je i Oca“.
• Tvrdio je da može dati i uzeti život.
• Tvrdio je da ljudi mogu doći na nebo samo kroz njega.
• Rekao je da može oprostiti grijehe – nešto što može samo Bog.
• Rekao je: „Ako me ko ljubi, čuvaće moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.“ (Jovan 14:23)

Ako je Isus bio Bog, onda Bog iz iskustva zna kako je to biti čovjek i s kojim se problemima susrećemo, i umire za to da nas spasi (doslovno).

Bože, kakav čovjek! Čovječe, kakav Bog! Kako ćeš se ti postaviti prema Njemu?

C.S. Lewis je rekao: „Moraš odabrati. Ili je taj čovjek bio i jest Sin Božji, ili ludak ili nešto još gore. Možeš ga proglasiti budalom, možeš ga pljuvati, možeš ga progoniti kao demona, ili možeš pasti pred Njegove noge i nazvati Ga Gospodom i Bogom.“

„Isuse Hriste, superzvijezdo, ko si ti? Šta umišljaš ko si ti? Ako misliš da si takva faca, hodaj po vodi u mom bazenu.“ – Pilat u Jesus Christ Superstar

„Isus? Blijeda nesposobnost koja visi na drvetu.” – Anton LaVey: Sotonistička Biblija

„Hristova priroda je tajanstvena, priznajem, ali ta tajanstvenost ispunjava potrebe čovjeka – odbaci ju i svijet postaje neobjašnjiva zagonetka; vjeruj u nju i istorija naše vrste postaje zadovoljavajuće objašnjena.“ – Napoleon Bonaparte

Kad sam ga već držao u rukama mogao sam da pročitam kako popularna ličnost, veliki sportista, dolazi tog i tog dana u grad u kome živim. Naknadno sam na medijima saznao da je izabran za ličnost godine zemlje, republike, entiteta … kako god hoćete.

Mogu da zamislim kako on prilazi noseći svoj osmjeh na ustima koja su spremna da izreknu mnoge lijepe riječi zahvalnosti za ovaku veliku čast te mogućnost da dođe da podijeli ovaj trenutak sa njemu dragim narodom … i bla bla bla bla. Na njemu je nova markirana odjeća, oko njega mnoštvo ljudi koji žele da budu što bliže, možda čak i da ga dodirnu. Njegovo lice obasjavaju stalni blicevi skupih fotoaparata. Političari prekidaju svoje govore jer, evo, on je tu i to je jedino što je u ovom trenutku sada važno. Jer, svijet voli pobjednike. I prvi se pamte i dobijaju titule „ličnosti godine.“

Charles Schultz, tvorac „Peanutsa“ i Charlie Browna je ujedno i kreator sledećih pitanja koje dijelim sa vama. Njegova filozofija je jednostavna i u ovim trenucima mog života meni veoma bliska. Pročitajte prvih njegovih pet pitanja i shvatićete poruku.

1. Nabrojte pet najbogatijih osoba na svijetu

2. Nabrojte pet zadnjih pobjednika u golfu (ili izaberite sport bliži vašem podneblju)

3. Nabrojte imena pet zadnjih pobjednica takmičenja Miss World

4. Nabrojte deset ljudi dobitnika Nobelove ili Pulitzerove nagrade

5. Nabrojte dobitnike Oscara za najboljeg glumca ili glumicu u zadnjih pet godina.

I, pita Schultz, kakav je rezultat?
Stvar je u tome da malo nas pamti jučerašnje senzacije. Ovo nisu gubitnici, radi se o najboljima na svom području. No, pljesak utihne. Nagrade izgube sjaj. Postignuća padaju u zaborav. Pohvale i povelje pokapaju se skupa s njihovim dobitnicima.

Dok ovo pišem sjedim u jednom teško odabranom položaju jer mi trenutni bol u leđima omogućava veoma uzak opseg kretanja i položaja. Imam problem da ustanem, imam problem kad ustanem. Imam velike teškoće da odem sam do toaleta i još veće da dohvatim papir. Ne mogu da zagrlim svoju ćerku kao što to inače radim jer se bol iz jednog od mojih pršljena i tada javi i protestvuje. I dok ležim grijući bolesni dio tkiva i kosti, gledajući bijeli plafon iznad sebe, razmišljam o ličnosti godine. I u ovom trenutku i ovom položaju u potpunosti shvatam ko zaslužuje da ponese ovu titulu.

To je mladić koji je u saobraćajnoj nesreći povrijedio kičmu i od tada sjedi u invalidskim kolicama. Ne predaje se i ne posustaje. Koristi vještačka pomagala i bori se da prohoda. Skuplja svaki evro i uplaćuje tretmane doktorima i liječilištima. I za svo to vrijeme razgovara sa nama kao da se apsolutno ništa nije desilo. Smije se, šali i obnavlja uspomene na ranije fudbalske turnire na kojima smo zajedno učestvovali. Dok je još mogao da hoda.

On i hiljade, milioni sličnih ljudi, starih i mladih, sa sličnim i različitim hendikepima i bolestima, oni sami i usamljeni zbog promjene okolnosti u njihovim životima na koje nisu sami uticali … oni su heroji našeg vremena i ličnosti ove godine i svake druge koje su preživjeli i koje preživljavaju. Njihove borbe i problemi su tako obični i nezanimljivi da vjerovatno nikad neće dospjeti na male ekrane zbog toga što im je stan u Monte Carlu obijen. A oni svejedno žive, djeluju, rade, bore se … iako bol i dalje ne prestaje.

Schultz završava svoju filozofiju sa sledećih nekoliko pitanja i zaključkom:

1. Nabrojte par učitelja koji su vam pomogli u školi

2. Nabrojte tri prijatelja koji su vam pomogli kad vam je bilo teško

3. Nabrojte petero ljudi od kojih ste nešto važno naučili

4. Razmislite o par ljudi koji su učinili nešto da se osjećate vrijednim

5. Razmislite o par ljudi s kojima se rado družite.

Ljudi koji vaš život čine drugačijim nisu oni s najviše diploma, najviše novaca ili najviše nagrada. To su ljudi kojima je stalo. To su istinske ličnosti godine/a.

Pošto nas nekoliko sedmica, da ne kažem dana, dijeli od Nove godine, a to je vrijeme, bar za neke, kada donose nove odluke – ovo je moj poticaj onima koji puše da se manu te loše navike. Naravno, „sloboda narodu“ – svako ima pravo na svoje ludosti, prvi ja. Ali pročitavši ovaj dole tekst na jednoj web stranici, dijelim ga sa svima onima koji možda razmišljaju o ostavljanju pušenja ali imaju neke nedoumice.

„Moje zdravlje – moj problem“ … je svakako najčešći odgovor na pitanje „Zašto?“ U najmanju ruku je nepristojno kada pušač ovo izjavi osobi koja se bori za čist vazduh u prostoriji. Ali, ne samo to, zar nismo potrebni našim bližnjima zdravi, a ne bolesni ili mrtvi?

„Od nečega mora da se umre“ … Ovo se takođe veoma često čuje iz usta pušača, ali većina od njih će ostaviti pušenje nakon konstatovanog teškog oboljenja. Zašto bismo prizivali bolest i ubrzavali vlastitu smrt?

„Mogu da prestanem kad god hoću, ali sada to još uvek ne želim“ … Zamislite čovjeka koji udara glavom u zid, i na pitanje „Zašto?“ odgovara: „Mogu da prestanem kad god hoću, ali to još uvijek ne želim.“…

„Ionako je sve zatrovano“… Da li bi bilo razumno kada bi neko jeo otpatke hrane sa smetlišta, uz izgovor da je ionako sva hrana zatrovana?

„Moj djed je pušio od svoje rane mladosti, a živio je 85 godina“ … Pušenje ne ubija brzo kao metak, ali sistematski ruinira zdravlje, naročito u kombinaciji sa drugim štetnim faktorima.

„Bolje je i to nego da pijem ili da se drogiram“… Još jedna u nizu nerazumnih izjava koju neki pušači potežu u svoju odbranu, sa takvim ponosom kao da nakon nje neminovno slijedi odavanje priznanja.

„Liječim nervozu“ … je veoma često opravdanje iako se zna da pušenje u suštini ima suprotan efekat.

„Kad prestanem sa pušenjem, odmah se ugojim“ … Pušenje kao način da se reguliše tjelesna težina?!

„Ljekar me savetuje da ostavim cigarete, a i on puši“ … Budite mudriji od takvog ljekara i poslušajte njegov savjet.

„Neće baš mene da zadesi rak“ … To su mislili mnogi od stotine hiljada ljudi koji umru od raka direktno uzrokovanog duvanskim dimom.

„To mi je jedino zadovoljstvo, zar i toga da se odreknem?“ ili „Ne smijem da pušim, ne smijem da pijem – pa zašto onda živim?“ … Da li zaista život ne pruža veća zadovoljstva od gušenja u otrovnom dimu i uništavanja vlastitog zdravlja i zdravlja ljudi oko nas?

„Ja pušim samo kvalitetne cigarete“ … No comment

„Ne znam šta ću s prstima“ … Uf… logika je nemoćna pred ovim izgovorom.

Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za tijelo svoje, u što ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela?Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih? A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan? I za odijelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu. Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih. A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peć baca, Bog tako odijeva; akamoli vas, malovjerni? Ne brinite se dakle govoreći: šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti? Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo. Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati. Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga. (jev. po Mateju 6:25-34)