Negdje za vrijeme američkog građanskog rata, ruski car Aleksandar drugi (1855-1881) je oslobodio kmetove u svojoj zemlji. No, ne imajući nikakvog iskustva sa slobodom, stanje ovih ljudi se pogoršalo, na mnogo načina. Aleksandar je nagrađen za svoje slobodnjačke tendencije čestim pokušajima atentata, ne samo od plemića koji su se opirali reformama, nego i od samih kmetova, ljudi kojima je pokušavao da pomogne. Oni su osjećali da im je bilo bolje kada su im drugi govorili šta da rade. Car Aleksandar je konačno ubijen bombom na ulici pred svojim naslednicima, sinom i unukom. Njihova ogorčenost se pokazala u decenijama koje su slijedile, vodeći ka komunističkoj revoluciji u kojoj su milioni poginuli. Ironija cijele situacije je to što je dan prije ubistva, car Aleksandar potpisao dokument koji je trebao kreirati skupštinu u dva nivoa i potaknuti zemlju prema ograničenoj demokratiji. Ovo nije bilo objavljeno tako da je njegov naslednik jednostavno, zbog ubistva, sve izignorisao. Aleksandar II je ubijen od ljudi kojima je pokušavao da pomogne. Nastavite sa čitanjem
Otuđenost življenja
Velika je sugestivna, skoro magična moć “sredine i okoline” u kojoj živimo. Opšti moderni duh bezvjerstva, nipodaštavanje religioznih vrijednosti, kojima se suprostavljaju naučni, ateistički i materijalistički zvanični stav države i cijelog našeg vijeka, utiče na slabog pojedinca i nameće mu isti takav “pogled na svijet.” Ovaj uticaj je mnogo više podsvjestan nego svjestan. Ako čovjek dugo vremena provede živeći u atmosferi ravnodušnosti ili protivljenja vjeri, možda još od djetinjstva, i njegovi prohtjevi i želje kasnije u životu kretaće se u suprotnom smjeru od vjere. Tako lagano dolazi do otuđenja čovjeka od vjere, pa se takvom čovjeku, kad sretne vjerujućeg i s njime razgovara, sve čini u njemu strano, tuđe, daleko, smiješno ili odvratno. Nastavite sa čitanjem
Na ostrvu pisaćeg stola
Živeo sam u Subotici. Imao sam 12 godina i išao u drugi razred gimnazije (danas je to šesti razred osnovne škole).
Još na početku školske godine, u septembru, umro nam je drug iz razreda. Bio je dobar i pametan dečak i svi smo ga mnogo voleli.
Na prvom pismenom iz srpskohrvatskog trebalo je da opišemo sahranu preminulog druga.
Ja sam već tada voleo i umeo “lepo” da pišem. Čitao sam knjige i ugledao se na prave pisce. Činilo mi se da je stil važniji od sadržaja i voleo sam da kitim svoje sastave “lepim” i “tužnim” rečima. Tako verovatno svi počinju. I danas. Nastavite sa čitanjem
Teslino tajno oružje
Konačno je prilika da budemo upoznati sa Teslinom velikom tajnom, tzv. Teslinim tajnim oružjem, za koji svi narodi Balkana, ili bar svi oni koji Teslu svojataju kao svoga, tragaju već preko 50 godina. Tačno 68. godina od dana smrti Nikole Tesle, objavljeni su ekzluzivni rezultati istraživačkih timova. Nakon mnogo godina traganja i proučavanja spisa Nikole Tesle, otkriveno je dugo traženo Teslino tajno oružje. Eksluzivno, vođa istraživačkog tima koji je želio da ostane anoniman, saopštio je sledeće: Nastavite sa čitanjem
Zar je patlidžan ružna riječ?
- Čiji si, mali?
Zastao je, pogledao me nimalo prijateljski.
- Ne tiče te se.
- Ideš li u mekteb?
- Ne idem više. Juče me hodža istukao.
- Za tvoje dobro te istukao.
- Onda bih to dobro mogao da dijelim i šakom i kapom. A hodža ga dijeli po našim stražnjicama. Za svako slovo pomodri kao patlidžan. Nastavite sa čitanjem
Pelagić o vjeronauci u školi
U školi se zabranjuje učenje svake crkvene vjere i svega onoga što pada u oblast njenu. Ovo traži od nas razlog nauke, i razlog suvremenih potreba omladinskih, narodnih i međunarodnih. Samo ovakva nastava može složiti i u srećnije stanje prevesti nas pravoslavne, Nastavite sa čitanjem
Pusti granu
Jedan ateista pao je s litice i, dok se kotrljao niz strminu, uspio je da se uhvati za granu nekog žbuna, i tako ostao između neba i stijena u dubini provalije, svjestan da neće još dugo izdržati. Tada mu je sinula ideja:
“Bože!” prodrao se iz sveg glasa.
Tišina. Nije bilo odgovora. Nastavite sa čitanjem
